Plač je jedini “govor” dojenčeta jer samo tako može izraziti svoju nelagodu. Možda plače jer je gladno, umorno, mokro, razdraženo, usamljeno, pospano, jer ga boli ili su mu jednostavno potrebni roditelji i njihova blizina. Nikad međutim ne plače zato da bi roditeljima manipuliralo ili ih ucjenjivalo. Toga roditelji moraju biti svjesni, stoga je važno da se odazovu na plač dojenčeta. Dokazano je da dojenčad koju roditelji ostave plakati ne plaču manje, nego plaču prodornije. Osim toga, previše se povezuju s roditeljima i ne postaju tako brzo samostalni.
Plač je kod najmlađih posve obična fiziološka pojava. Jedan je od najsnažnijih znakova kojim novorođenče objavljuje svoje stanje i raspoloženje. Posebno mame na plač reaguju posebno snažno i pokušavaju umiriti dijete na najrazličitije načine (nošenjem u naručju, dojenjem, ljuljuškanjem i smirujućim govorom).
Neke bebe plaču češće, četiri ili pet puta na dan po 20 do 30 minuta, a druge samo krajem dana i noću. Što češće roditelji reaguju na djetetov plač, to bolje shvaćaju njegove signale. Tako roditelji postižu da dijete nauči plakati manje.
Zašto dojenčad plače?
Uzroci plača dojenčeta mogu biti različiti:
- Glad: Najčešći je uzrok plača glad, koja za dojenče znači bol. Ako roditelji ne reaguju na njegov plač, pojačaće ga.
- Žeđ: Dojenče često plače i zbog žeđi, posebno kada je zrak u stanu suh i zagrijan.
- Umor: Dojenče plače kad je umorno jer za njega znači nelagodu. Dojenčad često plače prije spavanja.
- Nešto mu smeta: Uzroci neraspoloženja mogu biti i mokra pelena, upaljena guza, hladnoća ili vrućina.
- Dosada: Na početku je dojenčetu teško biti samo. Potrebni su mu društvo i blizina ljudi i zato ga treba uključiti u svakodnevna došavanja.
- Ljutnja i nezadovoljstvo: Dojenče brzo napreduje i raste pa ga ljuti ako nešto ne može napraviti samo.
- Strah: Dojenče mogu brzo prestrašiti različite stvari – novi predmeti, neobični zvukovi ili nepoznata lica.
- Bol: Kada dojenče plače izrazito prodorno i ničim ga ne možemo utješiti, možda ga nešto boli. Budući da dojenče još ne zna pokazati gdje ga boli, teško je otkriti izvor boli. Ako dojenče plače više od tri sata na dan, uvijek u popodnevno-večernjim satima i to se ponavlja više od tri dana u sedmici, možda je riječ o kolikama. Dijete grčevito plače, savija nožice prema trbuhu i ničime ga ne možete utješiti.
Kako utješiti dojenče kada plače?
Neka djeca puno plaču i teško ih je utješiti, međutim to još nije razlog za brigu. Važno je da reaguju na plač dojenčeta. Roditelji će s vremenom naučiti prepoznati značenje djetetovog plača i pravilno mu pomoći.
Nekoliko savjeta kako utješiti dojenče koje plače:
- podojite ga, iako samo za utjehu
- ponudite mu dudu
- previjte ga i pregledajte odjeću
- podignite ga na rame u uspravnom položaju
- pjevajte mu
- ljuljuškajte ga
- ritmički ga tapkajte po leđima ili guzi
- dekicom ga omotajte kao štrucu
- okupajte ga u toploj vodi
- stanite s njim ispred ogledala
- zaplešite s njim valcer, uz muziku ili bez nje
- s njime u naručju usisajte dnevnu sobu ili uključite fen (zvuk usisivača ili fena umiruje dijete, ali zvuk ne smije biti preglasan)
- odvezite ga u kolicima ili u autu nekoliko kilometara
- stavite ga da leži na leđima i kružite nožicama prema trbuhu da lakše istisne plinove
- polegnite ga s trbuščićem na svoju podlakticu i ljuljajte ga dok hodate
Uvijek se može naći način koji će umiriti dijete ako nije riječ o težoj bolesti ili poremećaju. Vjerojatno nema roditelja koji nije dobio savjet da ostavi dijete neka se isplače. Takve savjete najbolje je ignorisati. Ako roditelji svjesno postanu neosjetljivi na znakove dojenčeta i ne dopuste si nagonsku reakciju, postupaju u suprotnosti s prirodom.
Plač im s vremenom više neće smetati, a time će izgubiti povjerenje u znakove dojenčeta i više neće razumjeti njegov elementarni jezik.